Priča

Pošto je svaki konkurs, pa i književni, na neki način lutrija, odlučio sam da kocka odluči kojim jezikom ću pisati priču. Okrenuo sam točak nizbrdo i on se zaustavio na srpsko-hrvatskom jeziku. Ako se srpski, hrvatski, bošnjački i crnogorski jezik ne ljute, ja ću ga zvati i maternjim.

Zatim sam brojanicom eci-peci-pec izabrao na čemu ću pisati. Zadnja reč je pala na rokovnik. Kako sve radim u poslednjem trenutku, kad su rokovi pri kraju, mogu zapaziti da je rokovnik bio srećan izbor.

I pre nego što bi reč izabrah i sredstvo za pisanje.

Imao sam četiri ponuđena odgovora: hemijska olovka, flomaster, obična olovka i pero. Eliminacijom pola-pola ostali su mi grafitna olovka i flomaster, tako da sam u nedoumici morao tražiti i pomoć prijatelja. Uz manji rizik izabrao sam grafitnu olovku, a to je bio i tačan odgovor. Ostalo mi je samo da šiljim i da pišem.

Imao sam sve: grafitnu olovku, rokovnik i jezik. Ostalo je samo da izaberem reči. Zato sam napravio dobar sistem. U fiksu sam stavio one »najjače« reči kao što su lustracija, transparentno, tranzicija, brend, stejdž i još neke, a u sistem sam strpao sve ostale. Bio je to pun pogodak.

A onda sam napisao priču koju ne smem da vam pročitam jer pravila konkursa to ne dozvoljavaju.

Za dva dana je izvlačenje. Očekujem prvu nagradu. Optimizam je zasnovan i na činjenici da sam uz priču, onako, za svaki slučaj, poslao i nekoliko praznih kesica Grand kafe. A i u šolji se jasno ocrtavao dobitak.


Posted

in

by

Tags:

Comments

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *